I ako su politi?ke stranke Sulejmana Ugljanina i Rasima Ljaji?a najavile da ?e do sastanka u Vladi Srbije do?i odmah poslije Bo?i?a (7. januara), a u vezi sa spornom Uredbom o statisti?kim regionima, kojom je, podsje?amo, predvi?eno da se sand?a?ke op?ine podijele u dva regiona i tako Novi Pazar i Tutin pripadnu centralnom, a Prijepolje, Priboj, Nova Varo? i Sjenica zapadnom statisti?kom regionu, do sastanka jo? uvijek nije do?lo.
I ako su politi?ke stranke Sulejmana Ugljanina i Rasima Ljaji?a najavile da ?e do sastanka u Vladi Srbije do?i odmah poslije Bo?i?a (7. januara), a u vezi sa spornom Uredbom o statisti?kim regionima, kojom je, podsje?amo, predvi?eno da se sand?a?ke op?ine podijele u dva regiona i tako Novi Pazar i Tutin pripadnu centralnom, a Prijepolje, Priboj, Nova Varo? i Sjenica zapadnom statisti?kom regionu, do sastanka jo? uvijek nije do?lo.
U me?uvremenu, sve nas je iznenadio intervju sa Rasimom Ljaji?em koji je objavljen u Dnevnom avazu, a u kojem ministar ka?e da je glasao za spornu Uredbu jer je nije pro?itao, odnosno vjerovao je koalicionim partnerima.To je sigurno jedini mogu?i odgovor koji bi trebao Sand?aklijama da natjera suze na o?i i izazove sa?aljenje na ?naivnog i po?tenog Ljaji?a koji je uvijek ?rtva svog po?tenja?. Sasvim je drugo pitanje, kako to jedan ministar mo?e da digne ruku o pitanjima koja su od sudbonosnog zna?aja za njegov narod a da ni ne pro?ita o ?emu se radi? I uop?e kako to jedan ministar mo?e da glasa a da ?pojma nema? o ?emu glasa? To su pitanja koja, po Ljaji?u, u Sand?aku niko ne?e ni uvidjeti. U svim drugim sredinama i dru?tvima takva ministrova izjava bila bi skandal svoje vrste.
Bo?nja?ki udarac Sand?aku
Ugljanin, me?utim, nije davao nikakve intervjue, nikakve izjave, nikakva obja?njenja. Jedino su u ?ar?ijskim pri?ama njegovi aktivisti govorili da on i nije prisustvovao spornoj sjednici Vlade Srbije, jer je bio u Turskoj. ?aljivd?ije bi rekle da, kad god je gusto ?Suljo zamakne u Tursku?, podsje?aju?i na njegovo odsustvo iz Sand?aka tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. No, situacija u Sand?aku mnogo je ozbiljnija od ?ala koje obi?an narod pravi na ra?un ove dvojice beogradizovanih bo?nja?kih politi?ara. Te?ak udarac Sand?ak je do?ivio poslije osamostaljenja Crne Gore, jer je bukvalno polovina njegove historijske teritorije oti?la sa Crnom Gorom u drugu dr?avu. Ne treba biti previ?e politi?ki pismen pa da se primijeti da su ovim osamostaljenjem prekinute skoro sve veze me?u Bo?njacima crnogorskog i srbijanskog dijela Sand?aka. Ne postoje nikakve zajedni?ke institucije, pa ?ak ni vjerske, koje bi dr?ale tu vezu na temeljima Sand?aka. Nije ni tajna da su skoro svi bo?nja?ki politi?ari oba dijela Sand?aka vrlo brzo prilagodili vokabular novonastaloj situaciji. Ovi iz srbijanskog dijela skoro da vi?e i ne spominju Sand?aklije s one strane granice, a ovi u Crnoj Gori skoro i da ne spominju ime Sand?ak.
Drugi te?ak udarac za opstanak termina i pojma Sand?ak zadat je upravo spornom Uredbom Vlade Srbije o podjeli srbijanskog dijela Sand?aka. Zvu?i nevjerovatno da su i u prvom i drugom primjeru glavni udarac Sand?aku zadali sami Bo?njaci. U prvom slu?aju glasaju?i za nezavisnu Crnu Goru, a u drugom slu?aju glasaju?i (Ugljanin i Ljaji?) za Uredbu kojom se preostali srbijanski dio jo? vi?e raspar?ava.
No, pitanje svih pitanja danas jeste ? da li Sand?ak mo?e opstati? Imaju?i u vidu sve njegove neprijatelje, kojih, ?ini se, nikada nije bilo vi?e, kao i zagovornike, koji, ?ini se nikada nisu bili slabiji, Sand?ak je u ovoj borbi autsajder. Nestvarno, ali istinito je saznanje da su protiv njega ustali i neki me?u Bo?njacima. Da stvar bude gora, ti Bo?njaci su me?u najutjecajnijim ljudima Sand?aka. Ostali dio tog virtuelnog sand?a?kog intelektualnog prostora pro?ine ljudi koji Sand?ak sasvim rijetko i boja?ljivo spominju. Kao da su se pomirili sa laganim kopnjenjem ideje koja postoji jo? od Berlinskog kongresa, pa ?ak i prije. Elita koja bi mogla u?initi neke konkretne rasturena je od Sarajeva, preko Turske do raznih evropskih gradova. Ona, pak, malobrojna elita koja se nalazi u Sand?aku, zarobljena je u li?nim nesuglasicama, sujetama i li?nim interesima. I dok ?ku?a gori?, ona se raspravlja i nadgornjava ?o rasporedu namje?taja?, ne shvataju?i da ?e ?i namje?taja i ku?e? ubrzo nestati.
Da li nada ipak postoji u novijoj generaciji koja bi trebalo da zamijeni postoje?i politi?ki establi?ment, tako?er je pitanje od klju?ne va?nosti za budu?nost Sand?aka? Ako ne postoji, onda bi ne?to vrlo brzo trebalo uraditi, da se ta nada makar pojavi u naznakama. Kako se to radi? Primjere mo?emo na?i u na?em okru?enju ili samoj na?oj historiji. Ne treba zaboraviti da nada jo? tinja u postoje?im strukturama dvije najja?e partije, u ?ijim redovima jo? uvijek sjedi i dobar dio ?estitih ljudi koji Sand?ak do?ivljavaju kao deo svog identiteta. Ne treba zaboraviti ni sand?a?ku dijasporu, koja mo?e ponuditi mo?da i najbolja rje?enja, jer su u njoj daleko od srbijanske propagande i slu?bi bezbjednosti odgajani i ?kolovani oni koji i dalje saosje?aju sa problemima svog naroda u Sand?aku. Sa onim dijelom sand?a?ke elite koji je u Sarajevu i drugim gradovima BiH, trebalo bi povesti ?to hitniji razgovor o aktivnijem uklju?ivanju u aktuelna de?avanja, ?ini se, sa njihove strane, zaboravljene rodne grude. Zadnji je ?as. Mo?da smo generacija sa kojo ?e se ugasiti ideja koja je obilje?ila na? identitet i zbog koje su mnogi na?i preci ubijeni ili protjerani. Nemojmo da ostanemo upam?eni po anatemi da smo mi ugasili na?e vjekovno svjetlo.
Autor:?Almir Mehoni?
Izvor:?Saff, Dijaspora.org