Mi (Bo?njaci) pru?amo ruku pomirenja ?ak i neprijateljima koji su nas do ju?er ubijali i ru?ili na?e d?amije, a da ne pru?imo ruku svojoj bra?i Albancima, muslimanima koji su, za odbranu svoje vjere i svoje dr?ave odnosno naroda, imali sli?an put i dali 20.000 ?ehida.Rukovo?eni kur?anskim kredom o zbli?avanju a ne rastavljanju muslimana, kao i nekim drugim savremenim i racionalnim razlozima ?ivljenja i djelovanja, delegacija Rijaseta Islamske zajednice u BiH, na poziv Islamske zajednice Republike Kosova i muftije Naim ef. Trnave, posjetila je svoju islamsku bra?u koji su do prije raspada biv?e Jugoslavije ?ivjeli i u jednoj Islamskoj zajednici i u jednoj dr?avi. Pored Albanaca, koji su, kao ?to je poznato, ve?inom muslimani, na Kosovu ?ive i Bo?njaci, pa je ova posjeta podrazumijevala i bliski kontakt sa ovom skupinom koju pored vjerske ve?e i nacionalna, kulturna i druga samobitnost ili odre?enje.
Iako je ova posjeta, jo? prije po?etka njene realizacije, izazvala brojne komentare, posebno u manjem bh entitetu kao i u Republici Srbiji (sa glupostima tipa: reis Ceri? i muftija Zukorli? priznali Republiku Kosovo!) na samom Kosovu ocijenjena je historijskom, kako u Islamskoj zajednici Republike Kosova tako (i jo? vi?e) me?u Bo?njacima, koji su ve? godinama, pojedina?nim ili kolektivnim pozivima nastojali da do?e do njene realizacije.
Nakon posjete Republici Hrvatskoj i Sand?aku (te ne?to ranije C.Gori i Sloveniji), posjeta Bo?njacima Kosova (naravno preko tamo?nje Islamske zajednice, koja je nesporni integrativni faktor) se nadavala kao neminovnost, kao ?to ?e, ako Bog da, uslijediti i posjeta Bo?njacima odnosno Islamskoj zajednici u Republici Makedoniji na najvi?em nivou, ?ime ?e, biti zatvoren balkanski bo?nja?ki krug i ovaj narod, koji, usudom, ?ivi u nekoliko novih nacionalnih dr?ava, ponovo biti, bar u nivou vjerske i kulturne svijesti integriran i, koliko toliko, spojen nakon razbijanja zajedni?ke dr?ave i svojevrsnih golgota koje je morao (sa brojnim ?rtvama) pro?i. Ovim ?inom Islamska zajednica bar malo ispravlja gre?ke i nedostatke dr?ave: umjesto da, kao mati?na dr?ava svih Bo?njaka, ma gdje bili, vodi ra?una o svome nacionalnom stadu, ona, na?alost, ne umije voditi ra?una ni o samoj sebi, pa je ovaj potez Islamske zajednice proizi?ao koliko iz ljubavi toliko iz egzistencijale nu?de: jer, iz svega ?to se moglo vidjeti, ovo je bio krajnji momenat da se tim ljudima (kojih je, da i to ka?emo, na samom Kosovu manje od polovine - ranije oko 100.000, danas jedva oko 40.000) pri?e sa, kakvim takvim, rije?ima utjehe i ohrabrenja, da im se ka?e da nisu zaboravljeni i da bar neko misli na njih. Ne treba zaboraviti da je resu-l-ulema dr. Mustafa Ceri?, u pratnji moje malenkosti i generalnog sekretara Rijaseta Muhameda Salki?a, Kosovo posjetio ta?no prije deset godina, kada je ova najmla?a evropska dr?ava bila u krajnje rovitom stanju i kada polo?aj Bo?njaka nije bio ni malo utje?an; naprotiv: bilo je i ubistava, progona, zastra?ivanja, naravno od strane Srba ali i revan?izma Albanaca, pa nije ni ?udo ?to je tada veliki broj Bo?njaka napustio Kosovo. Tom prilikom je ura?eno ?to se moglo uraditi, posebno apelirati na Bo?njake da se ne iseljavaju i nastojati smiriti mogu?e nesporazume i sukobe sa Albancima, posje?eno ?to se moglo posjetiti (institucije Islamske zajednice u Pri?tini i tada?njeg predsjednika Predsjedni?tva IZ-e dr. Red?epa Boju i predati mu pomo? koju su muslimani Bosne i Hercegovine prikupili za svoju postradalu bra?u na Kosovu, zatim Bo?njake Vu?itrna, Kosovske Mitrovice, Istoka, Vitomirice i Pe?i i dr. te tada?njeg predsjednika Privremene vlade Kosova Ha?ima Ta?ija i dr.), te su notorne la?i kako reis Ceri? i Islamska zajednica u BiH nije ni prstom makla kad je na Kosovu bilo najte?e, i na te se objede, ba? kao i na srpska medijska i druga harlaukanja o navodno politi?kom profilu posjete ne treba ni osvrtati.
Ono ?to je izvjesno jeste ?injenica da je sada?nja situacija sasvim druga?ija i da se Kosovo iz tog perioda gotovo ne mo?e prepoznati. Toliko je u njemu izgra?eno (zgrada, puteva, d?amija, ?kola i dr.), toliko se u njemu i sada gradi da naprosto odmah po stupanju na kosovsko tlo osjetite kako vas zapljusne neka ?udna energija i radost koja isijava iz ovog ne samo nacionalnog ve?, o?ito, i vjerskog konsolidiranja i pravljenja vlastite dr?ave.
Kada ovo ka?em, imam na umu ?injenicu da je svojevremeno u glavnom gradu Pri?tini bilo desetak d?amija, od kojih je aktivno bilo njih polovina, a i u toj polovini ni polovina prostora nije bila popunjena d?ematlijama, ?ak ni prigodom velikih sve?anosti ili posjeta najvi?ih vjerskih zvani?nika. Danas u Pri?tini rade 24 d?amije, a u vrijeme d?ume vide se prizori sli?ni Turskoj - u nedostatku prostora klanja se i na vanjskim povr?inama ili ulicama koje se nalaze u blizini d?amije. Kao da je, nakon sticanja nezavisnosti, pored nacionalne (koja je, nesumnjivo, bila dominiraju?a) dodatno proradila i vjerska svijest, pa se sada, pored gradnje novih, obnavljaju i restauriraju i one d?amije koje su bile dosta zapu?tene, a koje su dio vjersko-kulturno-umjetni?ke ba?tine. Osim toga, treba navesti da je i na Kosovu srpski agresor sru?io ili uni?tio 218 d?amija, te da su sve u ovom desetogodi?njem periodu obnovljene i izgra?ene nove, tako da sada Kosovo ima 705 d?amija, prema 550 prije rata.
Kako je, pored ostalog, u Pri?tini kazao reisu-l-ulema, mi (Bo?njaci) pru?amo ruku pomirenja ?ak i neprijateljima koji su nas do ju?er ubijali i ru?ili na?e d?amije, a da ne pru?imo ruku svojoj bra?i Albancima, muslimanima koji su, za odbranu svoje vjere i svoje dr?ave odnosno naroda, imali sli?an put i dali 20.000 ?ehida. Zajedno sa njima su i kosovski Bo?njaci kojima je itekako potrebna podr?ka prakti?no na svim planovima u cilju ?to uspje?nijeg integrisanja u kosovsko dru?tvo i evropske tokove, ali i o?uvanja onoga ?to je najva?nije: svoga identiteta i integriteta. Pa iako je na Kosovu nastava na bosanskom jeziku uvedena na svim nivoima, jo? uvijek nedostaju ud?benici i nastavna sredstva, kao i ve?i izbor studiranja. Tu je zatim potreba redovnog distribuiranja knjiga, ud?benika i medija na bosanskom jeziku u izdanju Rijaseta IZ BiH, organizirani dolazak alima iz Bosne i Sand?aka koji ?e uz ramazan boraviti u d?ematima bo?nja?kog govornog podru?ja, potreba otvaranja isturenog odjeljenja medrese i Bo?nja?ke gimnazije u Prizrenu ili Re?anima, pove?an upis studenata s Kosova na Islamski fakultet u Sarajevu... Ti zahtjevi su i dio ukupnih zahtjeva izre?enih na 15. Konferenciji Foruma Bo?njaka Kosova u Pri?tini tre?eg dana boravka delegacije Rijaseta, me?u kojima je nagla?ena i potreba konstituiranja regionalnog bo?nja?kog tijela koje bi pratilo nivo dostignu?a u raznim dr?avama regiona i podsticalo me?ubo?nja?ku saradanju, te se zalagalo za uspostavljanje funkcionalnih veza na svebo?nja?kom nacionalnom nivou u regionu.
Mi smo nekada ?ivjeli u zajedni?koj dr?avi, me?utim, na nesre?u, uni?tenje te dr?ave na?i narodi su najskuplje platili. Stoga smo danas ovdje da vidimo mogu?nost ponovnog uspostavljanja na?ih prirodnih veza koje su ukinute bez na?e volje...Dugo smo ?ekali, trpjeli i ?utjeli, dugo smo se vezali za volju drugih. Dugo smo ?ekali da nas drugi razumiju, dugo smo ?uvali hatare da ne bismo drugoga povrijedili. Dugo smo slu?ali da nam drugi ka?u kako da se zovemo, gdje bismo trebali da idemo, s kim treba da se dru?imo, ko nam mo?e dolaziti u posjetu. Dugo smo bili u mraku i u nekoj vrsti ropstva, sve dotle dok nismo shvatili i dok nismo skupli snage i hrabrosti da ka?emo prvo sebi, da se nikoga ne bojimo - osim Boga, i da nikome ne pola?emo ra?un osim Bogu koji nas je stvorio, rekao je, izme?u ostalog, reisu-l-ulema dr. Mustafa Ceri? prilikom susreta sa doma?inom muftijom Naim ef. Trnavom, a ovaj u sli?noj prilici uzvratio: Mi smo ?ivjeli zajedno sa bo?nja?kim bratskim narodom, dijelili smo sudbinu, dobro i zlo. Nikada ne?emo zaboraviti da su na?e ku?e mje?ovite, na?a krv mje?ovita, sa mnogim mje?ovitim brakovima izme?u pripadnika dva naroda. Mi smo primjer kako kao muslimani mo?emo da ?ivimo na ovim prostorima.
A svaki primjer mo?e biti jo? bolji i - primjereniji! Ova posjeta, prema svojim prvim alametima, upravo je na takvom putu i neposredna budu?nost ?e, nadati se, biti njen pouzdani indikator.
Jer, kao ?to re?e dr. Ferid Muhi?, nijedna azbuka ili abeceda ne po?inje druk?ije nego sa A i B - Albanci i Bo?njaci. Ali ni jedna ne zavr?ava sa ovim slovima.
Dakle, bi?e jo? borbe!